Od pinte do litre

Detalji

Kreirano Petak, 26 Lipanj 2015 13:50

Hitovi: 6663

U suradnji s HMD -om objavljujemo članak naziva "Od pinte do litre" iz časopisa Svijet po mjeri (broj 1/2014) čiji je autor dr. sc. Zvonimir Jakobović. Od davnina su se za mjerenje obujma tekućina te sipkih i zrnatih tvari upotrebljavale razne priručne ili namjenski izrađene mjere, mjerice, tzv. šuplje mjere, danas bismo rekli mjerne posude. Vjerojatno je najstarija takva „mjera“ bio gršt (stari naziv za zaobljenu šaku) ili pregršt (sastavljene dvije zaobljene šake), čime u nedostatku posudice zahvaćamo na izvoru vodu za piti ili pri umivanju, potom zrnje, pijesak, snijeg itd. Pregršt se kao mjera spominje još u Bibliji, a predmetak mu je pre- znatno poslije dao stilski preneseno značenje: puno, obilje.

Potom su se rabile razne priručne „mjere“: ljuske plodova te kućice ili oklopi životinja (pola orahove ljuske, lupinke jaja, kućice školjki, oklop kornjače, šuplji rog i dr.). I danas rabimo razne neodređene, ali u nekoj sredini ili prilici poznate „mjere“, kao što su žlice, žličice, lončići, šalice, čaše i sl. U laboratorijima i kućanstvima rabe se graduirane staklene mjerne posude, tzv. menzure (lat. mensura: mjera, mjerica) s ucrtanom ljestvicom obujma. Ustaljenjem mjerenja u trgovini još u starim kulturama Mezopotamije upotrebljavale su se, dogovorom ili propisom, umjerene posude od gline, kovina ili kamena. One koje su služile kao pramjere izlagale su se svima na znanje na javnim mjestima (trgovima, tržnicama, hramovima i sl.).

Stare mjerne jedinice često su bile za različite tvari, mjesno i vremenski vrlo različitih vrijednosti, a katkad ih valja razumjeti samo opisno, uz neke, "svima znane" uvjete. Tako i mi danas odmjeravamo sol, šećer, sirupe i sl. žlicama, žličicama, kupujemo vino na boce (misleći prešutno na velike boce od 1 L ili male boce, tzv. butelje od oko 0,7 L), ili pivo (misleći na velike boce od 0,5 L ili male boce od 0,25 L ili sl.) te druga pića, a pijemo na čaše ili šalice, misleći većinom na one od 2 dL, krigle itd.

Valja napomenuti kako su mjere obujma napunjene vodom katkad bile i osnova utega za vaganje, pa su u starim dokumentima neki navodi nepouzdani, možda se odnose na obujam, a možda na masu. Tako se uzrečica oka zlata vjerojatno odnosi na masu jednaku masi jedne oke vode, a ne na obujam od jedne oke. Ostvarenja mjernih jedinica obujma bile su mjerne posude, mjere, mjerice, cimente, u prošlosti sve nazivane šupljim mjerama, izrađene od drva, pečene gline, keramike, kamena, stakla, kovine. Punile su se tekućinom do ucrtane oznake na posudi ili razom, tj. do vrha posude, a sipkim tvarima razom ili preko toga, tzv. navrškom, s trešnjom ili bez trešnje, što se pri mjerenju uvijek moralo naglasiti.

Veće su se mjere rabile za mjerenje vina, ulja, žitarica i sl., manje u svakodnevnici, većinom za pića u gostionama, na tržnicama i sl., a one najmanje u ljekarništvu. Gotovo su do naših dana doprle mjerne jedinice obujma drevnoga Rima jer su se na njih oslanjale srednjovjekovne europske mjerne jedinice obujma, osobito u ljekarništvu. Bile su to za tekućine amphora (26,26 L), urna (1/2 amphore), congius (1/4 urne) i dr., a za suhe tvari modius (8,754 L), semodius (1/2 modiusa), sextarius (1/8 semodiusa) i dr.

U nas su se tijekom kasnoga srednjeg vijeka i prvih stoljeća novoga vijeka također rabile mnoge jedinice obujma i njihove šuplje mjere, neke vlastite, a mnoge su nastale u dodirima sa susjednim narodima. Gotovo je svaki trgovački gradić imao vlastiti sustav takvih mjera, koje su stoga nosile kao pridjevak naziv toga grada ili posjeda (zagrebačka pinta, varaždinsko vjedro, bakarski bokal, riječki kabao, bribirski, lovranski, mošćenički ili veprinački baril i dr.).

Pramjere „šupljih mjera“, a potom i sve umjerene posude nazivale su se kamenicama, a sve do 2. polovice 19. st. cimentama. Postupak se umjeravanja nazivao cimentiranjem (novolat.cimentatio: umjeravanje), a uredi za umjeravanje nazivali su se cimentovnicama. Takvih je kamenih šupljih mjera u Hrvatskoj sačuvano na trgovima istarskih i primorskih gradića (Gračišće, Pićan, Sveti Petar u Šumi, Bakar i dr.), dok su u kontinentalnome dijelu šuplje mejere nestale jer su bile drvene, a sačuvane su rijetke kamene, kao što je medvedgradska kamenica i još nekoliko primjeraka u muzejima. Jedna od osobito često upotrebljavanih mjernih jedinica obujma stoljećima je bila pinta.

Nastavak članka možete pročitati u časopisu Svijet po mjeri (broj 1/2014). Više podataka o časopisu možete pronaći na internetskoj stranici Hrvatskog mjeriteljskog društva www.hmd.hr.


Izvor:HMD