Ukapljeni naftni plin koristi se kao gorivo za motorna vozila koja imaju ugrađene plinske uređaje. To je energent koji najmanje zagađuje okoliš jer sagorijeva bez dima, čađe, neugodnih mirisa i sumporovih spojeva. Prednost korištenja ukapljenog naftnog plina kao goriva za motorna vozila nije samo u pogledu zaštite okoliša i zdravlja, nego se očituje i u drugim pogodnostima: visoki oktanski broj, lako isparavanje, lako stvaranje homogenih smjesa i ekonomičnost. Zahtjevi i metode ispitivanja ukapljenog naftnog plina definirani su u normi HRN EN 589.
Ukapljeni naftni plin za automobile smjesa je ugljikovodika, uglavnom propana i butana, koja se može skladištiti i njome se može rukovati pod uvjetima umjerenog tlaka i temperature okoliša. U međunarodnom prometu označava se kraticom LPG prema engleskom nazivu liquified petroleum gas. Prema normi HRN EN 589 klasificira se u u pet razreda ovisno o temperaturama i klimatskom podneblju te razdoblju godine, zbog osiguravanja minimalnog tlaka para od 150 kPa tijekom cijele godine. Svojstva specifičnih plinova ukapljenog naftnog plina dana su u tablici dolje.
Ukapljeni naftni plin ima važnu ulogu u očuvanju klimatskih uvjeta te u poboljšanju kvalitete zraka, posebno u gradskim područjima. Emisije izgaranja ukapljenog naftnog plina najniže su od svih drugih dostupnih goriva za motorna vozila. Pri izgaranju ukapljenog naftnog plina stvara se 50% manje ugljičnog monoksida (CO), 40% manje ugljikovodika i 35% manje dušikovih oksida (NOx).
Ukapljeni naftni plin koristi se u razne svrhe. Varijante ukapljenog naftnog plina (razni izo-butani) upotrebljavaju u bocama pod tlakom kao pogonsko sredstvo (za istiskivanje sadržaja iz posude pod tlakom). Također, predstavljaju zamjenu i za freone (CFC, HCFC, HFC 134a) u rashladnim sustavima, da bi se izbjegao efekt staklenika, ali problem predstavlja njihova zapaljivost u vezi čega treba biti oprezan.
Uporaba u domaćinstvima diljem svijetu vrlo je raširena. U raznim državama razvijena je mreža ukapljenog naftnog plina za korištenje u domaćinstvima.
Europska norma HRN EN 589 daje zahtjeve u pogledu uzorkovanja, rukovanja i ispitivanja ukapljenog naftnog plina. Zahtjevi i metode ispitivanja dani su u tabličnom obliku, a odnose se na sljedeća svojstva: oktanski broj motora, ukupni sadržaj diena, sadržaj sumporovodika, ukupni sadržaj sumpora, korozija bakra, ostaci isparavanja, tlak para, sadržaj vode i miris. U dodatku A norme opisana je metoda ispitivanja mirisa ukapljenog naftnog plina zajedno s aparaturom s kojom se to ispitivanje provodi. U dodatku B daje se metoda izračuna oktanskog broja, u dodatku C pisani su faktori za izračunavanje apsolutnog tlaka para, a u dodatku D navedena su sezonska ograničenja tlaka para pri 40 °C. Norma sadrži i Nacionalni dodatak NA u kojem se opisuje označivanje mjernog uređaja za prodaju goriva i zahtjevi uvjetovani klimom.
Izvor:SVIJET KVALITETE