ISO 26000

Detalji

Kreirano Petak, 16 Kolovoz 2013 11:36

Hitovi: 6039

U novim uvjetima društveno-ekonomskog razvoja, poslovna filozofija i postupanje tvrtki i organizacija sve više prepoznaje moralnu i pravnu odgovornost za posljedice svojih aktivnosti, uključujući posljedice postupanja tvrtke spram cjelokupnog okruženja u kojem djeluje. Društveno odgovorno poslovanje predstavlja koncept po kojem tvrtke i organizacije nadilaze svoju primarnu funkciju stjecanja i raspodjele dobiti već ostvaruju pozitivan utjecaj na svoje radno, društveno i prirodno okruženje. Ovaj koncept suvremenog poslovanja, podrazumijeva svijest o novom položaju i značaju koji velike organizacije imaju u suvremenom društvu i odgovornosti koja iz toga proizlazi.

Norma HRN ISO 26000:2010, Smjernice o društvenoj odgovornosti daje upute o osnovnim načelima društvene odgovornosti, prepoznavanju društvene odgovornosti i suradnji s dionicima, ključnim temama i pitanjima koji se odnose na društvenu odgovornost i načinima integracije društveno odgovornoga ponašanja u organizaciju.

Norma HRN ISO 26000 daje usklađene, na svjetskoj razini relevantne smjernice za sve vrste organizacija privatnoga i javnoga sektora utemeljene na međunarodnome konsenzusu među stručnjacima koji predstavljaju glavne interesne skupine te tako potiče primjenu najbolje prakse u društvenoj odgovornosti širom svijeta.

Društveno odgovorno poslovanje je proces u kome organizacije usklađuju svoje odnose sa različitim interesnim stranama, koje direktno ili indirektno mogu imati utjecaj na njihovo poslovanje. Može se promatrati i odrediti i kao poslovni interes: organizacija na taj način jača svoj ugled, stječe veće povjerenje investitora, smanjuje poslovne rizike kroz jačanje veza sa lokalnom zajednicom, osigurava lojalnost i veću motiviranost zaposlenih. Zbog toga se društveno odgovorno poslovanje mora shvaćati kao investicija, a nikako ne kao trošak.

Značaj društveno odgovornog poslovanja prepoznala je i Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO), koja je krajem 2010. godine objavila normu ISO 26000 (Guidance on Social Accountability). Norma može biti od koristi svim tipovima organizacija u privatnom, javnom i neprofitnom sektoru, bez obzira na veličinu i stupanj razvijenosti. Iako svi dijelovi norme neće biti od jednake koristi za sve tipove organizacija, definirane ključne teme su od značaja za svaku organizaciju. Norma potiče organizacije da idu dalje od poštivanja zakona, kroz promociju zajedničkog razumijevanja u području društvene odgovornosti.

U primjeni ove norme organizacija treba voditi računa o vanjskom i unutarnjem kontekstu svog poslovanja, koji uključuje društveno, ekološko, pravno, kulturno, političko, organizacijsko i ekonomsko okruženje. Na taj način organizacija uspostavlja kvalitetniji odnos sa okruženjem i u neposrednom okruženju stvara dodatne resurse koji doprinose njenom uspješnijem funkcioniranju.

Društveno odgovorno poslovanje je organizirano na tri razine:
•prva razina obuhvaća poštivanje zakonskih obaveza (npr. porez, zdravlje i sigurnost, prava radnika, odnosno prava iz rada i po osnovi rada, prava potrošača, regulativa u području zaštite okoliša) i industrijskih standarda;
•druga razina uključuje umanjivanje ili eliminiranje negativnih efekata poslovanja po društvo i upravljanje rizikom (npr. od povreda ljudskih prava ili zagađenja okoliša);
•treća razina uvećava pozitivne efekte poslovanja i stvaranja vrijednosti kroz inovacije, investicije i partnerstva usmjerena prema društvenom dobru i dobru za životnu sredinu (npr. otvaranje radnih mjesta, društveni i ekonomski razvoj i rješavanje konflikata).

ISO 26000 nije norma sustava upravljanja jer nije namijenjena niti pogodna za audit i certifikaciju, kao niti za primjenu prilikom ugovaranja. Isto tako, certifikacija prema zahtjevima ove norme nije predviđena.

Norma sadrži sedam točaka, dva priloga i bibliografiju:
•Točka 1: Predmet i područje primjene
•Točka 2: Termini i definicije
•Točka 3: Razumijevanje društvene odgovornosti
•Točka 4: Principi društvene odgovornosti
•Točka 5: Prepoznavanje društvene odgovornosti i angažiranje interesnih strana
•Točka 6: Upute o ključnim temama društvene odgovornosti
•Točka 7: Upute o integriranju društvene odgovornosti kroz organizaciju
•Prilog A: Primjeri dobrovoljnih inicijativa i alata koji se odnose na društvenu odgovornost
•Prilog B: Kratice
•Bibliografija.

Organizacija treba pristupiti primjeni norme ISO 26000 tako da:
•razmotri karakteristike društvene odgovornosti i njenu povezanost sa održivim razvojem (točka 3);
•razmotri principe društvene odgovornosti (točka 4);
•razmotri dvije osnovne prakse društvene odgovornosti: prepoznavanje vlastite društvene odgovornosti u okviru svoje sfere utjecaj i identificiranja i angažiranje interesnih strana (točka 5);
•analizira ključne teme i pitanja društvene odgovornosti, kao i mjere i očekivanja (točka 6);
•teži da kroz svoje odluke i aktivnosti integrira društvenu odgovornost (točka 7), a što podrazumijeva prakse kao što su: integriranje društvene odgovornosti u vlastitu politiku, organizacijsku kulturu, strategije i djelatnosti; izgradnja interne kompetentnosti u pogledu društvene odgovornosti; interna i eksterna komunikacija o društvenoj odgovornosti i redovno preispitivanje mjera i praksi koje se odnose na društvenu odgovornost.

Normu je pripremila radna skupina ISO/TMB/WG Social responsibility, koja se od ideje, nastale na sastanku Odbora za politiku potrošača ISO/COPOLCO (e. Committee on consumer policy) održanome još 2001. godine pa sve do konačne realizacije u 2010. godini brinula za vrlo opsežno i široko područje koje norma obuhvaća. Vodstvo radne skupine dodijeljeno je SIS-u (Švedska) i ABNT-u (Brazil), koji su se pokazali dobro izbalansiranim supredsjedajućim timom na ujedinjavanju različitih zahtjeva razvijenoga i nerazvijenog svijeta.

Konkretan rad na tekstu norme počeo je 2005. godine u sklopu radne skupine koja je radila prvi put prema izmijenjenim pravilima za izradu norma. Naime, pokazalo se da postoji velik nerazmjer u pogledu društvene odgovornosti u ovisnosti o ekonomskoj snazi pojedine države ili organizacije. Da bi se dobilo mišljenje svih zainteresiranih skupina u području društvene odgovornosti, stručnjaci koji su se javljali putem nacionalnih normirnih tijela te iz strukovnih organizacija podijeljeni su u šest skupina.

{youtube}jRajp8s9beI{/youtube}