Norme za sustave borbe protiv korupcije

Detalji

Kreirano Nedjelja, 04 Svibanj 2014 09:57

Hitovi: 4139

U suradnji s Hrvatskim mjeriteljskim društvom objavljujemo članak naziva "Norme za sustave borbe protiv korupcije" iz časopisa Svijet po mjeri (godina 2, broj 1, siječanj 2013.) čiji je autor mr. sc. Nenad Nikolić, dipl. ing.

Zanimljivo je što je to „bolji“? Organizacija se treba prilagoditi radu u određenim uvjetima, regionalnim, jezičnim, gospodarskim, socijalnim, vjerskim. Tko je tu bolji, onaj koji ima „bolji“ proizvod ili onaj koji se u danim uvjetima bolje „snašao“? U Republici Hrvatskoj svjedoci smo da među najbogatijim poduzetnicima danas dominiraju upravo oni koji su se najbolje „snašli“. Kao i u drugim zemljama i kod nas se klasa ratnih profitera, koja je nesmiljeno iskorištavala ratnu nesreću za svoje bogaćenje, izdvojila po svojemu bogatstvu od onih koji se u danim uvjetima nisu „snašli“. To bogatstvo treba i sačuvati, pa je nastavljeno s podmićivanjem državnih i drugih dužnosnika i njihovih partija na veliki broj maštovitih načina kako bi se bogatstvo zadržalo ili još proširilo. Mi sigurno nismo iznimka u svijetu, sve države su to već manje-više prošle, samo što je u Republici Hrvatskoj naglo došlo do toga raslojavanja koje je svima vidljivo i izgleda da je trajno obilježilo hrvatski put u kapitalizam.

Što u tome ima loše, kažu neki! Pa ti naši bogati i bahati ratni profiteri daju posao stotinama ili tisućama ljudi. Treba to uzeti u obzir! Na žalost, to je stvarno loše. Ne zato što su stekli bogatstvo, nego zato što je na taj način uništena bilo kakva konkurentnost. Tko će se baviti poljoprivredom ili kojom drugom proizvodnjom kad će isključivo samo neke organizacije na temelju veza s politikom i potkupljivim službenicima dobivati unosne poslove. Zato Hrvatska uvozi, a ne izvozi jer za izvoz se treba stvoriti posebna kvaliteta drukčija od drugih kako bi netko kupio naše proizvode, a toga iz korupcionaških odnosa nema. Izgleda da svi u svojim državama imaju svoje korupcionaše i za nove nema puno mjesta, a i korupcionaši će se već pobrinuti da postave dovoljno ozbiljne prepreke eventualnim pridošlicama u njihovo društvo.

Najbogatiji američki poslovni čovjek 19. stoljeća Andrew Carnegie upravo je zanimljiv primjer tog puta. Ogromnu zaradu tijekom Američkoga građanskog rata (1861. – 1864.) uložio je u čeličane. Kako bi spriječio konkurenciju, iskoristio je svoje izvrsne veze sa željezničkim kompanijama i organizirao da prijevoz dobara njegovih konkurenata jednostavno kasni. Izradio je pravo proizvodno i poslovno carstvo te je najveći dio bogatstva za života i nakon njega poklonio u dobrotvorne svrhe. Danas se Bill Gates, koji je najbogatiji poduzetnik 20. stoljeća, a karijeru je započeo na upitan način, odriče dijela bogatstva u dobrotvorne svrhe. Ne treba sumnjati da će se i u Hrvatskoj ratni profiteri i najbogatiji poduzetnici okrenuti na sličan način dobrotvornom radu. Jedino to treba ipak dočekati.

U nekim starijim kapitalističkim državama u novije vrijeme stvoren je strah od svjetske konkurencije koja nesmiljeno ulazi u sva područja. Kod takvoga straha uočeno je da korupcija stvara kratkoročan problem gubitka poslova i u slučajevima kada je organizacija objektivno ponudila bolji proizvod, ali i trajnoga gubitka konkurentnosti jer se u takvoj situaciji organizacije okreću drugim sredstvima, pa i korupciji, kako bi prestigle i pobijedile konkurenciju.

Ludost preseljenja proizvodnje u „jeftinije“ države dovela je do problema u mnogim državama, a uštede vlasnika koji su se koristili takvim „idejama“ na kraju nisu više postojale jer su uništili domaću proizvodnju, domaću kupovnu moć i izgubili svaki svoje domaće tržište. Tada nema ni država prihoda od poreza, nema više dovoljno novca od poreza za ceste, bolnice, stanovništvo je sve starije, sami problemi ...

Good Governence ili „dobro upravljanje“
U Engleskoj, a dijelom i u anglosaksonskim zemljama poput Kanade, Australije ili Novoga Zelanda uočeno je da državna i lokalna administracija pod izazovima korupcije često poklekne. Stoga je već gotovo dva desetljeća u upravni sustav državne i lokalne administracije uključen sustav „good governance“ ili dobroga upravljanja. Taj se sustav odnosi samo na državnu i lokalnu administraciju i pomaže, ako je pravilno uveden, u mnogim aspektima poštenoga odnosa prema građanima i poreznim obveznicima jer, na kraju krajeva, porezni obveznici su ti koji i plaćaju cjelokupnu državnu i lokalnu administraciju.

Taj je sustav skup uputa kako se ponašati u određenim situacijama, recimo kako postupati sa strankama koje se obrate državnoj ili lokalnoj administraciji i kako adekvatno reagirati na njihove pritužbe na rad administracije. Jedan od stupova sustava „good governance“ upravo je borba protiv korupcije u javnim i državnim službama.

Ideja „good governance“ ili barem popularan naziv za taj pojam, proširili su se i izvan britanske administracije pa se danas tom idejom u svojim dokumentima bave mnogi, od Ujedinjenih naroda do Međunarodnoga monetarnog fonda, kad opisuju način rada na koji bi oni to htjeli prikazati drugima i ispasti pozitivni u njihovim očima. Koliko to danas ima veze s izvornim postavkama britanske administracije teško je kazati, ali svijet ide dalje i dobre se ideje šire.

Britanska norma o borbi protiv korupcije
Britanci su vjerojatno i na valu svojega sustava „good governance“ izradili i objavili 30. studenoga 2011. godine normu BS 10500:2011, Specification for an anti-bribery management system (ABMS). U toj su normi opisani zahtjevi za uspostavu sustava borbe protiv korupcije unutar organizacije bilo koje vrste, male, srednje, velike, javne, državne. Cijela se norma u stvari temelji na procjeni opasnosti od korupcije u svakome sastavnom dijelu organizacije, a zatim na procjeni rizika od te opasnosti po svakoj kritičnoj točki. Ostali su dijelovi norme uobičajeni za norme koje se bave sustavima upravljanja.

Na početku je kratak pregled područja koja norma obuhvaća. Zatim se navode definicije pojmova i iskazuje se potreba planiranja sustava i potrebnih radnja. Najvažniji je dio norme opis postupka procjenjivanja rizika od korupcije koji zahtijeva duboku analizu rada organizacije sagledanu iz više pogleda. Tako rizik ovisi o veličini organizacije, o društvu u kojem djeluje, o unutrašnjoj radnoj i fi nancijskoj kontroli, o vrsti stranaka ili kupaca s kojima radi. Težište je svakako na procjenjivanju opasnosti i rizika od te opasnosti te na višestruko povezanome sustavu rada sa strankama i njihovim pritužbama na rad organizacije i na sustavu unutrašnje kontrole i dokumentacije koji je uspostavljen po nalogu uprave kako bi se spriječila ili smanjila mogućnost korupcije.

Nastavak članka možete pročitati u časopisu Svijet po mjeri (godina 2, broj 1, siječanj 2013.). Više podataka o časopisu Svijet po mjeri možete pronaći na web stranici www.hmd.hr.


Izvor:HMD