Sustav upravljanja energijom – HRN EN ISO 50001:2012

Detalji

Kreirano Četvrtak, 28 Travanj 2016 06:38

Hitovi: 3692

U suradnji s HMD-om objavljujemo članak naziva "Sustav upravljanja energijom – HRN EN ISO 50001:2012" iz časopisa Svijet po mjeri (broj 2/2015) čiji je autor Damir Maleković, dipl. ing. univ. spec.

Na inicijativu nekoliko europskih zemalja 1. lipnja 2009. prvi je put objavljena europska norma u području sustava upravljanja energijom – EN 16001:2009, a 2011. godine međunarodna je norma ISO 50001:2011 – Energetski sustavi upravljanja – Zahtjevi s uputama za primjenu zamijenila normu EN 16001:2009. Hrvatski zavod za norme 2012. godine prihvatio je normu ISO 5001 kao hrvatsku – HRN EN ISO 50001:2012 Razloge za izdavanje globalne norme u području upravljanja energijom treba potražiti u činjenici što se čovječanstvo zbog stalnog porasta populacije susreće s neprekidnim porastom potrebe za različitim oblicima energije te činjenici da se zadnjih godina znatno povećala svijest o važnosti održivog gospodarenja energijom kao jednim od ključnih faktora za opstojnost civilizacije i društva u obliku kakvog ga danas poznajemo.

Energija je također kritičan element za sve poslovne subjekte koji na vrlo dinamičnom tržištu teže pronalasku prostora za neprekidno poboljšavanje svoje konkuretnosti, a u čemu trošak potrošene energije može biti znatna stavka. Osim gospodarskih troškova potrošnje energije za organizaciju, potrošnja energija može izazvati i štetu za okoliš i društvenu zajednicu zbog trošenja prirodnih izvora i negativnog utjecaja na klimatske promjene. Problematika upravljanja potrošnjom energije našla je svoje mjesto i u zakonodavnome okviru Europske unije, koji na pridržavanje obvezuje sve zemlje članice. Smjernice za razvoj energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj usklađuju se prema Direktivi 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama. Slijedom navedene europske Direktive, poznate kao EE direktiva te posljedičnoga hrvatskog Zakona o energetskoj učinkovitosti, javni sektor, poduzeća i distributeri energije koji rade u EU-u moraju neprestano poboljšavati energetsku učinkovitosti. Zakon o energetskoj učinkovitosti u članku 43., stavak 3. obvezuje velika poduzeća da do 5. prosinca 2015. godine provedu energetski pregled, tj. pregled koji obuhvaća energetski pregled zgrada i energetski pregled tehnoloških procesa ili industrijskih postrojenja.No, takav pregled nije obavezan za ona poduzeća koja imaju uspostavljen sustav upravljanja energijom prema normi ISO 50001.

Općenito o normi
Kao i sve druge norme o sustavima upravljanja ISO-a, norma ISO 50001 zamišljena je za primjenu u svakoj organizaciji bez obzira na njezinu veličinu ili djelatnosti, vrstu djelatnosti kojom se bavi ili lokaciju na kojoj se nalazi. Uvođenjem norme ISO 50001 u poslovanje organizacija osigurava okvir za:
– uspostavu energetske politike s konkretnim ciljevima kako bi se poboljšala energetska učinkovitost organizacije
– definiranje baznih pokazatelja energetske potrošnje
– identificiranje kritičnih područja te prilika za poboljšanje
– osiguravanje temelja za provedbu učinkovitoga planiranja u smislu investicija i planiranih rashoda.

Rezultat ispravne implementacije sustava upravljanja energijom osigurat će organizacijama:
– stalno poboljšavanje korištenja energije
– aktivno upravljanje utroškom energije
– smanjenje emisija bez negativnoga utjecaja na poslovne rezultate
– temelj za činjenično odlučivanje u smislu konkretnih vrijednosti o ostvarenim uštedama
– povećanje svijesti o važnosti održivoga gospodarenja energijom među zaposlenicima,
– poboljšanje ugleda koji organizacija ima kod klijenata, poslovnih partnera i ostalim subjektima.
ISO 50001 također sadržajno prihvaća dobro poznato načelo upravljanja u sustavima, a koje se temelji na procesu planiraj, uradi, provjeri, djeluj (Plan-Do-Check-Act, PDCA) za neprekidno poboljšavanje sustava upravljanja energijom. ISO 50001 se zbog svoje sadržajne komplementarnosti s drugim normama za sustave upravljanja vrlo lako može integrirati u postojeći sustav kvalitete, sigurnosti i/ili sustav zaštite okoliša te implementirati u sve tipove organizacija koje žele pratiti i unaprijediti svoju energetsku učinkovitost.

Norma se primjenjuje na aktivnosti koje su pod nadzorom organizacije, a za uspješno uvođenje norme u poslovanje od ključne je važnosti da organizacija:
– osmisli i definira energetsku politiku
– identificira specifična područja potrošnje energije i prostor za potencijalno povećanje energetske učinkovitosti
– identificira, prati i zadovolji primjenjivu zakonsku regulativu
– uspostavi energetske ciljeve i prioritetne aktivnosti za njihovo ostvarivanje
– osigura sredstva, funkcije, odgovornosti i ovlasti u području gospodarenja energijom
– uspostavi odgovornosti i ovlaštenja za praćenje, pregled i ocjenu energetskih djelatnosti kako bi se osiguralo funkcioniranje sustava upravljanja energijom, a sve u cilju postizanja ciljeva energetske politike.

Struktura norme
Norma se sastoji od četiriju poglavlja i dvaju dodataka. Poslije predgovora i uvoda, prvo poglavlje definira područje primjene norme, drugo se referira na druge primjenjive normativne dokumente, a treće sadržava nazive i definicije. Četvrto poglavlje, koje čini više od 50 % opsega same norme, sadržava zahtjeve kojima je definiran sustav upravljanja energijom. Elementi sustava upravljanja koji su općepoznati iz drugih norma za sustave upravljanja, npr. upravljanje dokumentima, zapisima, interni auditi, popravne i preventivne radnje te upravljanje nesukladnim radom, prisutni su i u normi ISO 50001, a sadržani su u pojedinim točkama poglavlja 4. norme. U prvome dodatku norme, Dodatak A, dana je poprilično detaljna i opsežna uputa za primjenu norme, a u drugome dodatku, Dodatak B, sadržan je prikaz međusobnoga odnosa (korelacijska tablica) zahtjeva norma ISO 9001, ISO 14001 i ISO 50001.

Definiranje energetske politike
Energetska politika definirana je točkom 3.14 norme kao izjava najviše uprave o ukupnoj namjeri i ciljevima organizacije s obzirom na energetsku učinkovitost i upravljanje energijom, a iz koje se u narednim koracima implementacije norme izvode ciljevi upravljanja energijom. Energetska politika organizacije mora sadržavati opredjeljenje organizacije za ostvarenje neprekidnoga poboljšanja energetske učinkovitosti te mora biti primjerena prirodi, veličini i djelatnosti kojom se organizacija bavi. Osim toga, energetska politika mora sadržavati opredjeljenje organizacije za ispunjenje primjenjive zakonske regulative kao i drugih zahtjeva primjenjivih na upravljanje energijom kojom se određena organizacija koristi. Energetsku politiku, kao što je to slučaj i s politikama upravljanja kvalitetom ili zaštitom okoliša, treba dobro dokumentirati i o njoj raspravljati na svim razinama organizacije te je redovito preispitivati i po potrebi posuvremenjivati.

Energijsko planiranje
Energijsko planiranje organizacije jedan je od ključnih koraka u postupku implementacije i održavanja sustava upravljanja energijom. Pogreške u ovome koraku onemogućit će organizaciju u maksimalnom iskorištavanju mogućnosti koje uspostava sustava upravljanja energijom pruža pa je u točki A.4 Dodatka A1 dano pojašnjenje za provedbu ovoga koraka. Na osnovi ulaznih parametara planiranja u procesu preispitivanja uporabe energije organizacija uzima u obzir postojeću
potrošnju energije, identificira najvažnija područja potrošnje energije te identificira područja u kojima je moguće postići najvažnije energetske uštede. Kao rezultat planiranja organizacija definira ciljeve, indikatore energetske izvedbe s uključenim akcijskim planom koji bi trebao osigurati ostvarenje definiranih ciljeva.

Implementacija sustava
Organizacija o definiranim ciljevima energijskoga upravljanja upoznaje djelatnike u organizaciji kako bi se osigurala njihova upoznatost s postavljenim ciljevima, a uzimajući u obzir njihove ovlasti i odgovornosti unutar same organizacije. Identifikacija potencijalnih potreba za izobrazbom uključenih osoba također je jedan od zahtjeva norme u ovom koraku uspostave sustava. Iz postavljenih zaključaka planiranja organizacija provodi u skladu s terminskim planom planirane i odgovarajuće aktivnosti koje trebaju dovesti do ispunjenja postavljenih ciljeva. Opseg aktivnosti ovisi o postavljenim ciljevima, poslovnim procesima te konkretnim uvjetima u samoj organizaciji.

Nastavak članka možete pročitati u časopisu Svijet po mjeri (broj 2/2015). Više podataka o časopisu možete saznati na internetskoj stranici Hrvatskog mjeriteljskog društva www.hmd.hr.


Izvor:HMD