Analiza rizika nepristranosti u šest koraka

Detalji

Kreirano Srijeda, 11 Studeni 2015 09:03

Hitovi: 4662

Nepristranost je postala jedan od najvažnijih zahtjeva za tijela za ocjenjivanje sukladnosti i u novim izdanjima međunarodnih norma za osposobljenost  pridaje joj se posebna pozornost.

Certifikacijska tijela, inspekcijska tijela i druga tijela za ocjenjivanje sukladnosti moraju djelovati nepristrano. Zahtjevi za nepristranost istaknuti su odmah na počecima norma ocjenjivanja sukladnosti za pojedina tijela (npr. za inspekcijska tijela u HRN EN ISO/IEC 17020, za certifikacijska tijela za proizvode u HRN EN ISO/IEC 17065, za certifikacijska tijela za sustave upravljanja u HRN EN ISO/IEC 17021 i dr.).
U trenutnom izdanju norme HRN EN ISO/IEC 17025 zahtijeva se nepristranost u radu laboratorija, ali će novo izdanje norme, koje se očekuje početkom 2017. godine također sadržavati posebne zahtjeve u pogledu nepristranosti.

Prema definiciji, nepristranost je prisutnost objektivnosti, a objektivnost podrazumijeva da ne postoje sukobi interesa ili su oni riješeni na takav način da ne utječu negativno na aktivnosti tijela. Kad se govori o nepristranosti, ostali povezani pojmovi su neovisnost, nepostojanje sukoba interesa, nepostojanje pristranosti, nepostojanje predrasuda, neutralnost, poštenje, otvorenost, jednakost, objektivnost i ravnoteža.

Tijelo koje mora djelovati nepristrano, a koje želi dokazati svoj rad prema međunarodnim normama za tijela za ocjenjivanje sukladnosti, mora provesti analizu rizika nepristranosti na trajnoj osnovi. Treba naglasiti da 'na trajnoj osnovi' podrazumijeva 'kontinuirano', tj. kad se jednom provede analiza rizika nepristranosti tijekom vremena treba provjeravati jesu li što u pogledu analiziranih rizika promijenilo i jesu li se pojavili neki novi rizici koje je potrebno analizirati.

Kako provesti analizu uzroka nepristranosti i odakle početi? Dokument ILAC-P15, koji je uputa za primjenu HRN EN ISO/IEC 17020, daje neke upute u pogledu analize rizika nepristranosti. Točke 4.1.3a i 4.1.3b daju naputke u pogledu nepristranosti. Naime,  kaže se da se rizici nepristranosti moraju uzeti u obzir kad god se događa nešto što bi moglo imati utjecaja na nepristranost. Zatim kaže se da tijelo treba opisati sve odnose koji bi mogli utjecati na njegovu nepristranost u mjeri  u onoj mjeru u kojoj je to bitno pomoću organizacijskih dijagrama ili na drugi način. Ti odnosi tiču se sljedećeg: odnos tijela prema matičnoj organizaciji, odnos prema drugim organizacijskim jedinicama matične organizacije, odnos prema srodnim tijelima, odnos prema tijelima državne uprave, odnos prema klijentima, odnosi među osobljem te odnosi prema organizacijama koje projektiraju, izrađuju, opskrbljuju, instaliraju, kupuju, posjeduju, koriste ili održavaju predmete, usluge ili procese koji su u pitanju.

Dakle, prvi korak u analizi rizika nepristranosti je utvrditi sve odnose između tijela za ocjenjivanje sukladnosti i drugih tijela s kojima je ono na bilo koji način povezano. Osim toga, treba utvrditi odnose i između osoblja koje je uključeno u aktivnosti koje se moraju izvoditi nepristrano. Svaka osoba mora prepoznati postoji li rizik s njegove/njezine strane koji bi mogao utjecati na nepristran rad. Tako da cjelokupna analiza tih odnosa zahtijeva punu pozornost kako bi se utvrdili mogući sukobi interesa.

Drugi korak obuhvaća prepoznavanje elemenata koji se mogu označiti kao 'pristranost'. To znači, treba prepoznati koje elemente treba obraditi tijekom analize odnosa tijela za ocjenjivanje sukladnosti  kako bi se utvrdili moguća pristranost u njegovom radu. Tu mogu biti od pomoći načela koja se navode u dodatku A.2 norme HRN EN ISO/IEC 17065, a koja se tiču nepristranosti. U točki A.2.2 norme HRN EN ISO/IEC 17065 kaže se da rizici za nepristranost uključuju pristranost koja može proizaći iz: vlastitog interesa, ocjenjivanja rezultata vlastitog rada, zastupanja, pretjerane bliskosti, zastrašivanja, natjecanja.

Vlastiti interes može biti prevelika ovisnost o ugovoru za uslugu ili naknadi, odnosno strah od gubitka klijenta ili strah od gubitka zaposlenja, u mjeri koja negativno utječe na nepristranost u obavljanju aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.
Ocjenjivanje rezultata vlastitog rada može se odnositi na obavljanje ocjenjivanja sukladnosti tamo gdje tijelo vrednuje rezultate drugih usluga koje je već pružilo (npr. konzultacije).
Zastupanje se odnosi na davanje podrške tvrtke kojoj je tijelo u isto vrijeme i klijent ili je u opoziciji prema toj tvrtki.
Pretjerana bliskost može proizaći iz bliskosti ili prevelikog povjerenja  tijela ili njegovog osoblja prema klijentu.
Zastrašivanje se odnosi na različite vrste pritiska koje klijent može vršiti nad tijelom pri čemu bi se ono odvratilo od nepristranog djelovanja u svom radu.
Natjecanje je vrsta pristranosti koja se, također, može pojaviti između klijenta i ugovorene osobe, a koja može predstavljati visok rizik.

Dakle,  kad se u drugom koraku utvrde svi elementi moguće pristranosti tad se u četvrtom koraku oni preispitaju prema svim organizacijama s kojima je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u nekom odnosu, prema svim osobama koje mogu utjecati na njegov rad i aktivnostima koje mogu ugroziti nepristranost, tad se može dobiti uvid u stanje rizika nepristranosti.

Nakon jedne takve analize, kad je tijelo utvrdilo postoje li ili ne postoje rizici nepristranosti po pojedinim elementima/odnosima/osobama/aktivnostima, tad valja pristupiti petom koraku - obradi onih dijelova analize u kojima su utvrđeni rizici ili mogući rizici za nepristranost. S tim rizicima tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora se posebno pozabaviti.
Za svaki utvrđeni rizik nepristranosti potrebno je propisati postupak ili na drugi način odrediti kako će se taj rizik otkloniti, izbjeći ili svesti na najmanju moguću mjeru. Isto tako treba učiniti i u slučaju mogućeg rizika za nepristranost.

Jedna ovakva detaljna analiza rizika za nepristranost zahtjeva puno rada i pozornosti prema svim mogućim elementima koji bi i u najmanjoj mjeri mogli utjecati na nepristranost. Analiza se može provesti tako da se u jednom dokumentu navedu svi koraci analize rizika nepristranosti te svih mjera koje se poduzimaju u slučajevima kad je utvrđeno da postoji rizik ili da je moguć u većoj ili manjoj mjeri. Drugi od mogućih načina jest da se sve prikaže matrično u obliku tablice u kojoj bi se npr. u redcima analizirali pojedini odnosi prema elementima pristranosti, a u stupci bi mogli biti: tvrtka/ustrojbena jedinica/osoba/aktivnost; odnos; rizik; procjena rizika (postoji, ne postoji, moguć); način na koji se otklanja ili sprječava njegova pojava. Naravno, mogući su i drugačiji pristupi obradi rizika za nepristranost, a u ovom članku smo prikazali jedan od njih.

Nakon što se provede analiza rizika nepristranosti, tad se pristupa šestom koraku – osiguravanje primjene 'na trajnoj osnovi'. Dakle, tijelo bi nakon provedene analize nepristranosti moralo utvrditi mehanizme očuvanja nepristranosti i, osim tih načina očuvanja nepristranosti, utvrditi najmanje vremensko razdoblje u kojem se takva analiza treba preispitati ili utvrditi jesu li se pojavili neki novi elementi koji bi mogli dodatno utjecati na nepristran rad tijela za ocjenjivanje sukladnosti.

Izvor: SVIJET KVALITETE