Umjeravanje vs. ovjeravanje

Detalji

Kreirano Četvrtak, 07 Veljača 2013 17:12

Hitovi: 7508

Mnoge organizacije ne znaju razliku između ovjeravanja i umjeravanja, te nisu sigurne trebaju li svoja mjerila ovjeriti ili umjeriti. Pojmovi su dosta slični, a zapravo, predstavljaju sasvim različite stvari. Ovjeravanjem mjerila dobije se podatak zadovoljava li ono zahtjeve određene klase mjerila, a umjeravanjem se prvenstveno dobije podatak o mjernoj sljedivosti i mjernoj nesigurnosti mjerila. Ovisno o tome za što će joj poslužiti mjerilo, organizacija ga treba dati ovjeriti ili umjeriti.

Ovdje opisujemo osnovne razlike između umjeravanja i ovjeravanja. Mjeriteljstvo se dijeli na znanstveno (koje je u nadležnosti nacionalnog mjeriteljskog instituta), tehničko ili industrijsko (koje je u nadležnosti nacionalnog akreditacijskog tijela) i zakonsko (koje je u nadležnosti državnog mjeriteljskog tijela). Znanstveno i tehničko mjeriteljstvo poglavito se bave mjernom sljedivošću, dok se zakonsko mjeriteljstvo bavi osiguranjem poštene trgovine, poglavito u području utega i mjera.

Mjerna sljedivost ostvaruje se neprekinutim lancem umjeravanja, što znači da je umjeravanje nužan proces kojim se postiže mjerna sljedivost. Umjeravanje instrumenta uvijek je popraćeno mjernom nesigurnošću, koja kvantificira učinak mjerne sljedivosti. To znači da se umjeravanjem instrumenta dobiju granice intervala koji govori u kojoj mjerni rezultat instrumenta odstupa od rezultata koji bi davao primarni etalon, tj. granice unutar kojih se nalazi pravi rezultat mjerenja.  Ovjeravanjem instrumenta se ne može dobiti taj podatak, nego se ovjeravanjem provjerava je li pokazivanje instrumenta unutar definiranog intervala koji karakterizira određenu klasu instrumenta. Nadalje, to znači da se ovjeravanjem instrumenta ne može utvrditi njegova mjerna sljedivost.

UMJERAVANJE (CALIBRATION)
Prema Međunarodnom mjeriteljskom rječniku, ''umjeravanje je radnja kojom se pod određenim uvjetima u prvome koraku uspostavlja odnos između vrijednosti veličine s mjernim nesigurnostima koje daju mjerni etaloni i odgovarajućih pokazivanja kojima su pridružene mjerne nesigurnosti, a u drugome koraku ti se podaci upotrebljavaju za uspostavljanje odnosa za dobivanje mjernog rezultata iz pokazivanja'' (VIM 3, 2.39).
Kako se mjerilo tijekom vremena koristi to se njegova točnost mijenja, kao i pod djelovanjem raznih drugih utjecaja (npr. temperatura, vlaga, strujanje zraka i sl). Umjeravanjem u određenim i kontroliranim vremenskim razmacima, osigurava se točnost i ispravnost mjerila. Umjerni laboratorij izdaje umjernicu (potvrdu o umjeravanju) koja poglavito daje podatke o mjernoj sljedivosti instrumenta i njegovoj mjernoj nesigurnosti, a katkad i druge podatke (npr. otklon kod živinih termometara). Podaci iz umjernice pomažu organizaciji da utvrdi zadovoljava li mjerilo uvjetima koji su potrebni za uspješno ostvarenje njenih procesa. Rezultati mjerenja zahtijevaju donošenje odgovarajućih odluka, te je bitno da su ti rezultati ispravni. Ispravnost rezultata ne može biti poznata ako nije poznato kako se ponaša mjerilo kojim su ti rezultati dobiveni. Da bi se dobili takvi podaci o mjerilu, ono se daje umjeriti. Umjernica ne sadrži podataka o razdoblju umjeravanja, to mora utvrditi sama organizacija koja je dala mjerilo umjeravati, a s obzirom na uvjete u kojima koristi mjerilo i za što ga koristi.

UMJERNI LABORATORIJI
Umjerni laboratoriji koji osiguravaju sljedivost mjernih rezultata su nacionalni mjeriteljski instituti potpisnici CIPM MRA i akreditirani umjerni laboratoriji od akreditacijskih tijela potpisnika ILAC MRA. Na međunarodnoj razini priznaju se i rezultati umjeravanja nacionalnih mjeriteljskih instituta i  umjernih laboratorija koji ne zadovoljavaju ovaj uvjet, ali zadovoljavaju pravila za mjernu sljedivost uspostavljenu od nacionalnog akreditacijskog tijela.
Ti laboratoriji mogu se pronaći u BIPM registru te u registrima akreditacijskih tijela. U Republici Hrvatskoj, za tehničko mjeriteljstvo nadležna je Hrvatska akreditacijska agencija (HAA), a za znanstveno Hrvatski mjeriteljski institut (HMI). U Bosni i Hercegovini djeluje Institut za akreditiranje BiH (BATA) i Institut za mjeriteljstvo BiH (IMBIH). U Republici Sloveniji djeluju Slovenska akreditacija (SA) i Slovenski institut za kakovost in meroslovje (SIQ). U registrima navedenih tijela navode se umjerni laboratoriji koji osiguravaju mjernu sljedivost.

OVJERAVANJE (VERIFICATION)
Prema Međunarodnom mjeriteljskom rječniku, ''ovjeravanje je osiguranje objektivnoga dokaza da dani element zadovoljava utvrđene zahtjeve'' (VIM 3, 2.44). U napomeni 4  definicije ovjeravanja, navodi se da 'ovjeravanje u zakonskome mjeriteljstvu, kako je definirano u VIML-u [1] i općenito u ocjeni sukladnosti, prati ispitivanje i označivanje i/ili izdavanje potvrde o ovjeravanju za mjerni sustav'. Ovjernica ili potvrda o ovjeravanju je dokument kojim se potvrđuje da je ovjeravanje mjerila provedeno sa zadovoljavajućim rezultatom.
Ovjeravanje je regulirano zakonskim propisima. Zakonsko se mjeriteljstvo primjenjuje na mjerila kada zaštita ljudi i društva u cjelini zahtijevaju da država posveti posebnu pozornost rezultatima mjerenja, te je nužna intervencija treće nezavisne strane. Zakonita mjerila moraju udovoljavati mjeriteljskim propisima, biti ispitana, ovjerena, i označena propisanim oznakama. Ovjeravanje zakonitih mjerila je postupak koji se provodi nakon što se utvrdi da je mjerilo sukladno odobrenom tipu mjerila i da udovoljava propisanim tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima. To znači, da se ovjeravati mogu samo ona mjerila koja imaju tipsko odobrenje izdano od zakonitog mjeriteljskog tijela u nekoj državi.
Ovjeravanje zakonitih mjerila može biti prvo, redovno u propisanim vremenskim intervalima ili izvanredno. Kada je uređaj ovjeren to znači da on zadovoljava određenu klasu te je unutar dozvoljenih granica. Ovjeravanje mjerila ne daje podatak o mjernoj nesigurnosti mjerila. Ovjernica se izdaje na određeno vremensko razdoblje.

TIJELA ZA OVJERAVANJE U ZAKONSKOM MJERITELJSTVU
Tijela koja provode ovjeravanje pod nadzorom su tijela državne uprave koja obavljaju upravne i stručne poslove vezane za propise iz područja zakonskog mjeriteljstva. U Republici Hrvatskoj, za zakonsko mjeriteljstvo nadležan je Državni zavod za mjeriteljstvo (DZM). U Bosni i Hercegovini djeluju Zavod za mjeriteljstvo Federacije BIH i Zavod za standardizaciju i metrologiju Republike Srpske. U Republici Sloveniji djeluje Urad Republike Slovenije za meroslovje. Navedena tijela odgovorna su za ovjeravanja mjerila u svojim državama u okviru zakonskih propisa.

Izvor:SVIJET KVALITETE