Laboratorijski sustav upravljanja informacijama

Detalji

Kreirano Ponedjeljak, 26 Travanj 2021 07:34

Hitovi: 2877

U suradnji s HMD-om objavljujemo članak naziva "Laboratorijski sustav upravljanja informacijama" iz časopisa Svijet po mjeri (broj 4/2019) čiji je autor Zlatko Grgić, dipl. ing. univ. spec.

Laboratoriji se u svojemu radu mogu koristiti različitim računalnim i neračunalnim sustavima za upravljanje podatcima i informacija. Laboratorijski sustav upravljanja informacijama (Laboratory Information Management Systems, LIMS) sve se više upotrebljava za prikupljanje, obradu, zapisivanje, izvještavanje, pohranu ili pronalaženje podataka ili informacija. On u sebi integrira obradu teksta, baze podataka, proračunske tablice, obradu i čuvanje podataka te potpuno praćenje rada u laboratoriju. Taj sustav može biti neovisan sustav ili dio većega sustava neke organizacije koja ima razvijen informacijski sustav.

Prihvat podataka u laboratorijski sustav upravljanja informacijama može biti u obliku ručnoga unosa, izravnoga preuzimanja s uređaja, prijenosa s uređaja putem različiti diskova, čitanja s pomoću čitača kartica, čitača kodova ili slično, za potvrđivanje unosa može se koristiti i čitač pametnih kartica, moderne tehnologije nude niz mogućnosti koje olakšavaju obradu i autorizaciju podataka što može biti vrlo korisno za pohranu, dostupnost, pronalaženje i olakšanu obradu podataka. Podatci i informacije koje se prikupljaju putem laboratorijskoga informacijskog sustava mogu se pohranjivati na poslužiocima, oblacima, vanjskim tvrdim diskovima te na različite načine uz uvjet da se osigura njihova sigurnost, cjelovitost i povjerljivost.

Podatci i informacije
Najprije treba razjasniti razlike između podataka i informacija jer ti pojmovi nisu jednoznačni. Međunarodna norma HRN EN ISO/IEC 17025:2017 razlikuje nadzor nad podatcima i upravljanje informacijama. Dakle, što je podatak, a što informacija? Podatak je jednostavna neobrađena izolirana misaona činjenica koja ima neko značenje. On je nematerijalan i predstavlja znakovni, zvučni ili slikovni prikaz činjenica i pojmova koji opisuju svojstva objekata i njihovih odnosa u vremenu i prostoru. Obradom podataka dobiva se informacija.

Za razliku od podatka, informacija je rezultat analize i organizacije podataka tako da daje određeno znanje primatelju informacije. Ona postaje znanje kad postoji tumačenje, odnosno kad je stavljena u kontekst ili kad joj je dano značenje. Informaciju čine podatci kojima je dano značenje putem relacijskih veza, odnosno organizirani podatci koji su uređeni za bolje shvaćanje i razumijevanje. Značenje informacije može, ali i ne mora, biti korisno. Iz pojmova podataka i informacija proizlazi i pojam znanja. Znanje je odgovarajuća zbirka korisnih informacija. Dakle, znanje čine organizirane informacije koje se mogu koristiti za stvaranje novih značenja i podataka s pomoću ljudske sposobnosti koja može poduzeti djelotvorne postupke u raznolikim i neizvjesnim situacijama.

Informacija se, dakle, dobiva iz podataka. Na primjer, ako nam je potrebna informacija o srednjoj temperaturi u laboratoriju tijekom provedbe nekoga laboratorijskog procesa, tu informaciju možemo dobiti iz podataka njihovom obradom. Vrijednost temperature može se očitavati, automatski ili ručno, tijekom određenoga razdoblja koje može biti 5 sekundi, 10 sekundi, pola minute ili slično. Tijekom trajanja laboratorijskoga procesa tako se može skupiti niz podataka. Iz toga niza podataka njihovom obradom (npr. izračunom srednje vrijednosti i standardnoga odstupanja) može se doći do potrebne informacije.

Nadzor nad podatcima
Laboratoriji mogu prikupljati podatke na različite načine. Prikupljanjem podataka nastaju baze podataka. Za laboratorij najvažniji su oni podatci koji se tiču laboratorijskoga procesa. Ti se podatci prikupljaju radi obrade da bi se dobile potrebne informacije. Cilj je laboratorija doći do određenoga rezultata, a taj se rezultat temelji na prikupljenim podatcima. Podatci se u laboratoriju mogu prikupljati:
a) izravno, neposrednim opažanjem ili očitanjem vrijednosti te bilježenjem te vrijednosti
b) automatski, s pomoću programske podrške, programa za prikupljanje podataka ili bilježenjem vrijednosti u memoriju uređaja i slično
c) kombinirano (zapisivanjem i elektronički).

Do podataka se dolazi izravnim mjerenjem, eksperimentom, bilježenjem određenih vrijednosti u vremenu i prostoru ili slično. Oni mogu postojati u nizu različitih oblika, u obliku ručnih zapisa, u memoriji uređaja, u memoriji računala, u oblaku i drugo. Bez obzira gdje su podatci pohranjeni, vrlo je važno voditi brigu o njihovoj sigurnosti i dostupnosti.

Nastavak članka možete pročitati u časopisu Svijet po mjeri (broj 4/2019). Više podataka o časopisu možete saznati na internetskoj stranici Hrvatskog mjeriteljskog društva www.hmd.hr.


Izvor:HMD