Uredba (EZ) br. 764/2008

Detalji

Kreirano Subota, 07 Veljača 2015 12:38

Hitovi: 3568

Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici, uređuje pravila i postupke koje moraju primjenjivati nadležna tijela država članica kada na temelju nacionalnih tehničkih pravila donose odluke upućene gospodarskim subjektima u odnosu na bilo koji proizvod, a koje bi mogle predstavljati prepreku slobodi kretanja roba koje se zakonito prodaju u drugoj državi članici.

Načelo međusobnog priznavanja, koje proizlazi iz sudske prakse Suda Europske zajednice, jedan je od načina osiguranja slobode kretanja roba na unutarnjem tržištu. Međusobno priznavanje odnosi se na proizvode na koje se primjenjuju propisi Zajednice za usklađivanje proizvoda koji ne ulaze u područje primjene takvih propisa. Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojemu je sloboda kretanja robe osigurana Ugovorom, kojim se zabranjuju mjere s istovrsnim učinkom količinskim ograničenjima uvoza. Ta zabrana obuhvaća sve nacionalne mjere koje mogu, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu robom unutar Zajednice.

Prepreke slobodi kretanja robe između država članica mogu nezakonito stvoriti nadležna tijela država članica koja, zbog neusklađenosti zakonodavstava, mogu na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugim državama članicama primjenjivati tehničke propise kojima se utvrđuju zahtjevi kojima ti proizvodi trebaju udovoljavati, kao što su propisi koji se odnose na naziv, oblik, veličinu, težinu, sastav, prezentiranje, označivanje i pakiranje. Primjena takvih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici može biti u suprotnosti s člancima 28. i 30. Ugovora, čak i ako se primjenjuju bez razlike na sve proizvode.

Sukladno tome načelu država članica ne smije zabraniti na vlastitom teritoriju prodaju proizvoda koji se zakonito prodaju u drugoj državi članici, čak i ako su predmetni proizvodi proizvedeni sukladno tehničkim pravilima različitim od onih koja se primjenjuju na domaće proizvode. Načelo uzajamnog priznavanja, koje proizlazi iz sudske prakse Suda Europskih zajednica, jedan je od načina osiguranja slobode kretanja robe na unutarnjem tržištu. Uzajamno se priznavanje odnosi na proizvode na koje se ne primjenjuje usklađeno zakonodavstvo Zajednice ili na aspekte proizvoda koji nisu obuhvaćeni takvim zakonodavstvom. Prema tom načelu, država članica ne smije na svom državnom području zabraniti prodaju proizvoda koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici, čak i ako su ti proizvodi proizvedeni u skladu s tehničkim propisima različitima od onih koji se primjenjuju na domaće proizvode. Jedina iznimka od tog načela su ograničenja koja su opravdana razlozima utvrđenim u članku 30. Ugovora ili na temelju drugih, prevladavajućih  razloga od javnog interesa i koji su proporcionalni postavljenom cilju.

Uredba primjenjuje na administrativne odluke upućene gospodarskim subjektima, bilo donesene ili koje se namjeravaju donijeti, na temelju tehničkog propisa kako je definiran u stavku 2. u odnosu na bilo koji proizvod, uključujući poljoprivredne proizvode i proizvode ribarstva, koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici, ako je izravni ili neizravni učinak takve odluke jedan od sljedećih:
(a) zabrana stavljanja na tržište tog proizvoda ili te vrste proizvoda;
(b) izmjena ili dodatno ispitivanje tog proizvoda ili te vrste proizvoda prije njegova stavljanja na tržište ili održavanja na tržištu;
(c) povlačenje toga proizvoda ili te vrste proizvoda s tržišta.

Ako nadležno tijelo namjerava donijeti takvu odluku, mora poslati gospodarskom subjektu identificiranom u skladu s člankom 8. pisanu obavijest o svojoj namjeri, te navesti tehnički propis na kojem će se predmetna odluka temeljiti i tehničke ili znanstvene dokaze o tome:
(a) da je namjeravana odluka opravdana jednim od razloga od javnog interesa utvrđenih u članku 30. Ugovora ili upućivanjem na druge više razloge od javnog interesa; i
(b) da je namjeravana odluka primjerena radi ostvarivanja postavljenog cilja i da ne prelazi ono  što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.
Svaka se namjeravana odluka temelji na karakteristikama dotičnog proizvoda ili vrste proizvoda.
Nadležno tijelo odmah obavješćuje gospodarski subjekt identificiran u skladu s člankom 8. i Komisiju o svakoj takvoj odluci te za takvu obavijest prilaže tehnički ili znanstveni dokaz.
Države članice određuju kontaktne točke za proizvode na svom državnom području  i priopćavaju njihove podatke za kontakt drugim državama članicama i Komisiji.

Komisija sastavlja i redovito ažurira popis kontaktnih točaka za proizvode, te ga objavljuje u Službenom listu Europske unije. Komisija također te podatke stavlja na raspolaganje na internetskim stranicama.
Na zahtjev gospodarskog subjekta ili nadležnog tijela druge države članice kontaktne točke za proizvode pružaju, između ostalog, podatke o:
(a) tehničkim propisima primjenjivim na određenu vrstu proizvoda na državnom području na kojemu su te kontaktne točke za proizvode ustanovljene i podatke o tome je li ta vrsta proizvoda podložna zahtjevu prethodnog odobrenja u skladu sa zakonima svoje države članice, kao i podatke koji se odnose na načelo uzajamnog priznavanja i primjenu ove Uredbe na državnom području te države članice;
(b) podacima za kontakt nadležnih tijela u toj državi članici putem kojih ih se može izravno kontaktirati, uključujući pojedinosti o tijelima odgovornim za nadzor nad provedbom dotičnih tehničkih propisa na državnom području te države članice;
(c) pravnim lijekovima općenito dostupnima na državnom području te države članice u slučaju spora između nadležnih tijela i gospodarskog subjekta.
Komisija može, u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 13. stavka 2., uspostaviti telematsku mrežu za provedbu odredaba ove Uredbe u vezi s razmjenom podataka između kontaktnih točaka za proizvode i/ili nadležnih tijela država članica.


Izvor:SVIJET KVALITETE