Tko se može akreditirati i kako: Korak po korak do akreditacije
- Detalji
- Kreirano Utorak, 01 Srpanj 2014 06:17
- Hitovi: 4381
U suradnji s HMD-om objavljujemo članak naziva "Tko se može akreditirati i kako: Korak po korak do akreditacije" iz časopisa Svijet po mjeri (godina 2, broj 1, siječanj 2013.) čiji je autor Zlatko Grgić, dipl. ing. univ. spec.
Akreditacija je sredstvo ocjenjivanja tehničke kompetentnosti i integriteta tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Sa svojim brojnim potencijalnim koristima za kvalitetu robe i pružanje usluga u cijelom lancu opskrbe, akreditacija je primjenjiva u širokome rasponu aktivnosti u svim sektorima gospodarstva. Osnovni je cilj akreditacije povećanje pouzdanosti i povjerenja u rad akreditiranoga tijela, a time se ujedno povećava povjerenje potrošača, korisnika proizvoda ili usluga te njegova konkurentnost na tržištu. Izborom akreditiranoga tijela dobivaju se mjerodavni pružatelji usluga i pouzdani poslovni partneri. Budući da ocjenjivanje akreditiranoga tijela provodi nezavisno akreditacijsko tijelo, štedi se vrijeme i novac te smanjuje rizik poslovanja.
Ocjenjivanje sukladnosti
Prema međunarodnoj normi HRN EN ISO/IEC 17000, Ocjenjivanje sukladnosti – Rječnik i opća načela, ocjenjivanje sukladnosti defi nira se kao “dokazivanje da su utvrđeni zahtjevi koji se odnose na proizvod, sustav, osobu ili tijelo ispunjeni”.
To ocjenjivanje može provoditi:
• prva strana (osoba ili organizacija koja isporučuje predmet)
• druga strana (osoba ili organizacija koja je kao korisnik zainteresirana za predmet)
• treća strana (osoba ili tijelo neovisno o osobi ili organizaciji koja osigurava predmet i o korisniku zainteresiranomu za predmet).
Ocjenjivanje sukladnosti provode tijela koja se zajedničkim imenom nazivaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti, a primjenjuje se na proizvode (obuhvaćajući usluge), procese, sustave i osobe.
Radnje su ocjenjivanja sukladnosti: ispitivanje, umjeravanje, inspekcija, certificiranje, ispitivanje sposobnosti i proizvodnja referentnih materijala, a tijela su koja provode te radnje laboratoriji, inspekcijska tijela, certifi kacijska tijela, organizatori ispitivanja sposobnosti i proizvođači referentnih materijala. Jednostavnije rečeno, ocjenjivanje sukladnosti znači provjeravanje da su proizvodi, usluge, sustavi ili osoblje u skladu s odredbama relevantne norme. Na primjer, ako kupac želi provjeriti proizvod koji je naručio od dobavljača te utvrditi da on odgovara svrsi za koju mu je potreban, najlakše će to učiniti tako da provjeri njegovu sukladnost sa specifi kacijama koje su utvrđene u odgovarajućoj međunarodnoj normi. Na taj se način poboljšava komunikacija i razumijevanje između dobavljača i kupca, čak kad i ako imaju sjedište u različitim državama jer i jedan i drugi upotrebljavaju istu referencu.
Mnogi se proizvodi ispituju kako bi se utvrdilo jesu li u skladu sa specifi kacijama i poštuju li načela sigurnosti, zdravlja ili drugih propisa prije nego što se stavljaju na mnoga tržišta proizvoda. To je osobito važno kad je riječ o međunarodnoj trgovini jer pojedina nacionalna zakonodavstva mogu zahtijevati da takva ispitivanja provode neovisna tijela, pogotovo kada predmetni proizvodi imaju utjecaj na zdravlje ljudi ili na okoliš. U tom je smislu ocjenjivanje sukladnosti postalo važna komponenta svjetske trgovine koju povjeravaju osposobljena tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Svoju osposobljenost tijela za ocjenjivanje sukladnosti mogu dokazati akreditacijom. Tako je uloga akreditacijskoga tijela provoditi akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti prema odgovarajućim akreditacijskim shemama, uglavnom utemeljenim na međunarodnim normama, ali moguće je i na drugi način.
Što se može akreditirati
Izgradnja tehničke infrastrukture podrazumijeva i izgradnju tijela koja podupiru tu tehničku infrastrukturu i koja imaju odgovarajuću ulogu u njezinu funkcioniranju. Stupovi su tehničke infrastrukture kvalitete normizacija, mjeriteljstvo, akreditacija i nadzor nad tržištem zajedno s mrežom tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja čine i održavaju tu infrastrukturu. Ocjenjivanje sukladnosti obuhvaća aktivnosti koje se mogu akreditirati, ali se skup tih aktivnosti razvojem akreditacijskih shema s vremenom proširuje. Stoga se postavlja pitanje što se sve može akreditirati.
Da bi se neka aktivnost mogla akreditirati, prethodno se moraju ispuniti odgovarajući uvjeti:
• mora postojati akreditacijska norma za tu aktivnost, koja je temeljni dokument kojim se utvrđuju opći zahtjevi za različite vrste aktivnosti
• mora postojati javno dostupan normativni dokument koji opisuje aktivnost koja se akreditira; taj dokument može biti međunarodna ili nacionalna norma, uredba ili slično
• tijelo koje provodi tu aktivnost mora ispunjavati sve postavljene akreditacijske zahtjeve kako bi akreditacijsko tijelo potvrdilo njegovu osposobljenost.
U dosadašnjoj praksi akreditacijskih tijela akreditiraju se aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti i to prema međunarodno objavljenim akreditacijskim normama. U tu svrhu smišljen je niz norma HRN EN ISO/IEC 17000. Laboratorij koji želi akreditirati svoja ispitivanja morat će posegnuti za normom HRN EN ISO/IEC 17025 koja postavlja zahtjeve za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija te uskladiti svoj rad sa svim postavljenim zahtjevima. Kad laboratorij uspostavi sustav upravljanja prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025, primijeni ga i održava, tad može zatražiti akreditaciju za svoje aktivnosti. Ispitni laboratorij akreditira se prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025 za metode ispitivanja koje su opisane u odgovarajućim međunarodnim, regionalnim ili nacionalnim normama, ili za nenormirane metode i vlastite metode ispitivanja koje je prethodno validirao. Osim zahtjeva koju su postavljeni u akreditacijskoj normi, laboratorij mora ispuniti i druge akreditacijske zahtjeve ako oni postoje za vrstu ispitivanja koju on želi akreditirati, a koji su postavljeni u odgovarajućim dokumentima nacionalnoga ili regionalnoga akreditacijskog tijela ili pak na međunarodnoj razini. Akreditacijski kriteriji svakoga akreditacijskog tijela javno su dostupni.
Tijela za ocjenjivanje sukladnosti
Niz norma HRN EN ISO/IEC 17000 osmišljen je kako bi pomogao tijelima za ocjenu sukladnosti da uspostave, primijene i održavaju sustav upravljanja i tehničke zahtjeve u cilju dokazivanja osposobljenosti za provedbu aktivnosti određivanja sukladnosti. Svaka pojedina norma iz tog niza utvrđuje opće zahtjeve za osposobljenost određenoga tijela za ocjenu sukladnosti. Za laboratorije kao tijela za ocjenu sukladnosti koja provode ispitivanja, uzorkovanja i umjeravanja razvijena je norma HRN EN ISO/IEC 17025. Za inspekcijska tijela koja provode bilo koju vrstu inspekcije razvijena je norma HRN EN ISO/IEC 17020. Certifi kacijska tijela mogu se akreditirati prema različitim akreditacijskim normama ovisno o njihovoj djelatnosti. Ako certifi ciraju sustave upravljanja, certifi kacijska tijela primjenjuju zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17021, certifi -kacijska tijela za osoblje primjenjuju zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17024, a certifi kacijska tijela za proizvode zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17065 (još je aktualna i norma HRN EN 45011). Organizatori ispitivanja sposobnosti mogu se akreditirati prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17043, a proizvođači referentnih materijala prema zahtjevima ISO Guide 34 (neka akreditacijska tijela zahtijevaju kombinaciju ISO/IEC 17025 i ISO Guide 34). Za verifikatore emisija stakleničkih plinova razvijena je norma HRN EN ISO 14065, koja ne pripada nizu norma HRN EN ISO/IEC 17000, ali je međunarodna norma razvijena za potrebe akreditacije verifi katora emisija stakleničkih plinova. Slično je i s međunarodnom normom HRN EN ISO 15189, koja je posebno razvijena za medicinske laboratorije.
Nastavak članka možete pročitati u časopisu Svijet po mjeri (godina 2, broj 1, siječanj 2013.). Više podataka o časopisu Svijet po mjeri možete pronaći na web stranici www.hmd.hr.
Izvor:HMD