Direktive starog pristupa
- Detalji
- Kreirano Utorak, 28 Kolovoz 2012 19:14
- Hitovi: 7028
Jedan od važnijih zahtjeva Europske unije je osiguravanje slobodnog kretanja roba, usluga i kapitala. Prepreka slobodnom kretanju roba i usluga su “tehničke prepreke trgovini”, tj. neusklađeni tehnički zahtjevi, kojima proizvod, postupak ili usluga mora zadovoljiti, da bi se mogao staviti u promet na tržištu Europske unije. U tehničke zapreke trgovini spadaju obvezujući zahtjevi na proizvod, postupci ocjenjivanja sukladnosti i nacionalne norme.
Za uspješno poslovanje na tržištu potrebne su sljedeće osnovne slobode:
1. slobodno kretanje roba
2. slobodno kretanje osoba
3. slobodno kretanje usluga
4. slobodno kretanje kapitala
U tehničko zakonodavstvo spadaju nosioci infrastrukture kvalitete: 1. Normizacija, 2. Akreditacija, 3. Mjeriteljstvo. U tehničko zakonodavstvo također spadaju i tijela koja ocjenjuju sukladnost: 1. Certificiranje, 2. Ispitivanja, 3. Inspekcije. Tehničko usklađivanje je proces usklađivanja pravila koja se postavljaju na različitim razinama (međunarodnoj, regionalnoj, nacionalnoj) u području sigurnosti osoba i proizvoda s ciljevima očuvanja zdravlja i sigurnosti, zaštite okoliša, poticanja znanstvene i tehnološke suradnje, uklanjanje tehnoloških zapreka u trgovini. Tehničko usklađivanje obuhvaća usklađivanje propisa, normi i načina ocjenjivanja sukladnosti.
Osnova sustava slobodnog kretanja roba su direktive. Direktiva je pravni dokument, najvažniji pravni akt Europske unije. Direktiva obvezuje u pogledu rezultata koji se njome ostvaruje, ali nacionalnim vlastima prepušta izbor forme i metode provedbe. Za razliku od uredbe, direktiva služi približavanju, a ne potpunomu ujednačivanju prava država članica Europske unije. Zato se direktivom zadaje cilj koji se mora postići, a države članice Europske unije su obvezne prenijeti direktivu u svoj nacionalni sustav, birajući pritom formu (zakon, pravilnik i sl.).
Direktive starog pristupa (sektorskog) nastale su od 1970. do 1985. godine. One daju vrlo iscrpne tehničke zahtjeve za proizvode. Svi zahtjevi u direktivama su obvezujući. Direktive starog pristupa provode usklađivanje koje utvrđuje tehničke specifikacije za određene vrste proizvoda. Kod direktiva starog pristupa nema zajedničkog modela usklađivanja nego se svako područje zasebno uređuje. Mogući su različiti postupci ocjenjivanja sukladnosti.
Direktive starog pristupa određuju tehničke propise koji donose detaljne tehničke specifikacije. Obavezne norme su specificirane u propisima kod direktiva starog pristupa. Državna uprava prenosi ovlasti za ispitivanje, inspekciju i certifikaciju na tijela za ocjenu sukladnosti. To su kontrolna tijela koja dobivaju ovlaštenja od ministarstava za svoj rad. Državna uprava provodi nadzor nad proizvodima na tržištu kroz državne sustave inspekcija.
Vremenom su se pojavili problemi kod primjene direktiva starog pristupa i ti problemi su razlog nastanka direktiva novog pristupa. Jedan od problema je što je razvoj direktiva starog pristupa vrlo spor i dugotrajan. Teško postizanje konsenzusa među zemljama članicama. Pojavile su se teškoće u odražavanju najnovijih dostignuća. I na kraju sama administracija je složena i skupa.
U direktive starog pristupa spadaju:
1. Naftni proizvodi
2. Proizvodi farmaceutske industrije
3. Proizvodi kemijske industrije
4. Poljoprivredni proizvodi
5. Ekološka poljoprivreda
6. Hrana
7. Neionizirajuće i ionizirajuće zračenje
8. Otpad
9. Buka
10. Vozila
11. Zaštita okoliša
Više informacija o direktivama saznajte na web stranici www.ul.com.
Izvor:SVIJET KVALITETE