Norme za akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti

Detalji

Kreirano Subota, 27 Srpanj 2013 05:05

Hitovi: 7028

Niz međunarodnih norma ISO/IEC 17000ff osmišljen je radi potreba tijela za ocjenjivanje sukladnosti za dokazivanjem njihove osposobljenosti. Za različita tijela za ocjenjivanje sukladnosti postavljaju se različiti zahtjevi te sukladno tome objavljene su različite norme za osposobljenost različitih tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Međutim, moguće je sagledati sličnosti i razlike između tih norma koje daju zahtjeve za pojedina tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Prošle godine objavljeno je nekoliko novih izdanja norma niza ISO/IEC 17000ff te se mogu uočiti trendovi koji teže sličnosti koncepata tih norma.

Ocjenjivanje sukladnosti provode tijela koja se zajedničkim imenom nazivaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti, a primjenjuje se na proizvode (obuhvaćajući usluge), procese, sustave i osobe. Radnje su ocjenjivanja sukladnosti: ispitivanje, umjeravanje, inspekcija, certificiranje, ispitivanje sposobnosti i proizvodnja referentnih materijala, a tijela su koja provode te radnje laboratoriji, inspekcijska tijela, certifikacijska tijela, organizatori ispitivanja sposobnosti i proizvođači referentnih materijala. Za ove radnje tijela za ocjenjivanje sukladnosti mogu se akreditirati prema za to određenim normama.

Većina međunarodnih norma za akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti obuhvaćena je nizom norma koje se u Hrvatskoj označavaju HRN EN ISO/IEC 17000ff (HRN EN ISO 17011/17020/17021/17024/17025/17043/17065), a postoje i druge norme ili normativni dokumenti koji se koriste za akreditaciju koji nisu obuhvaćeni tim nizom, ali su na neki način izvedeni iz tog niza (HRN EN ISO 15189, ISO Guide 34, HRN EN ISO 14065, EA-2/17 i druge). Za laboratorije kao tijela za ocjenu sukladnosti koja provode ispitivanja, uzorkovanja i umjeravanja razvijena je norma HRN EN ISO/IEC 17025, za inspekcijska tijela koja provode bilo koju vrstu inspekcije norma HRN EN ISO/IEC 17020. Certifikacijska tijela mogu se akreditirati prema različitim akreditacijskim normama ovisno o njihovoj djelatnosti. Ako certificiraju sustave upravljanja, certifikacijska tijela primjenjuju zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17021, certifikacijska tijela za osoblje primjenjuju zahtjeve norme HRN EN  ISO/IEC 17024, a certifikacijska tijela za proizvode zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17065 (još je aktualna i norma HRN EN 45011). Organizatori ispitivanja sposobnosti mogu se akreditirati prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17043, a proizvođači referentnih materijala prema zahtjevima ISO Guide 34 (neka akreditacijska tijela zahtijevaju kombinaciju ISO/IEC 17025 i ISO Guide 34).

Verifikatori emisija stakleničkih plinova akreditiraju se prema normi HRN EN ISO 14065, koja ne pripada nizu norma HRN EN ISO/IEC 17000ff, ali je međunarodna norma razvijena za potrebe akreditacije verifikatora emisija stakleničkih plinova. Slično je i s međunarodnom normom HRN EN ISO 15189, koja je posebno razvijena za medicinske laboratorije. Osim toga, postoji i uredba EMAS prema kojoj je razvijena  posebna akreditacijska shema namijenjena svim javnim ili privatnim organizacijama koje žele procijeniti, uspostaviti, održavati i poboljšati svoj sustav upravljanja okolišem te o tome transparentno informirati sve potencijalno zainteresirane strane.

Prijavljena tijela (notified bodies) akreditiraju se prema zahtjevima EA-2/17, što je posebna akreditacijska shema koja se nadovezuje na neku postojeću shemu. Osim toga, postoji mogućnost razvoja posebnih akreditacijskih shema ovisno o potrebama tržišta. Primjer toga su akreditacijske sheme ISAS i IQIPS koje je razvilo britansko akreditacijsko tijelo UKAS u suradnji sa stručnim društvima.

Vratimo se na osnovni niz akreditacijskih norma HRN EN ISO/IEC 17000ff. Tijekom 2012. godine na međunarodnoj razini objavljena su nova izdanja norma ISO/IEC 17020, ISO/IEC 17024 i ISO/IEC 17065. Pregledom strukture tih norma može se zaključiti da slijede sličan obrazac: poglavlja 1,2,3 općenita su i identična u svim ISO normama, zatim slijede poglavlja za zahtjevima koja se tiču procesa, te na kraju poglavlje koje daje zahtjeve za sustav upravljanja. Osim navedenih norma, tu strukturu slijedi ISO/IEC 17021, dakle norma za inspekcijska tijela i norme za certifikacijska tijela.

Laboratorijske norme, ako ih tako možemo nazvati, slijede drugačiju strukturu. Norma ISO/IEC 17025 nije ažurirana od 2005. godine i slijedi uvriježeni koncept: općenita prva 3 poglavlja, zatim poglavlje koje daje zahtjeve za sustav upravljanja i poglavlje koje daje tehničke zahtjeve. Ovakvu strukturu slijede i norma za medicinske laboratorije (ISO 15189) te norma za organizatore ispitivanja sposobnosti (ISO/IEC 17043).

Najveća razlika između ove dvije strukture je u sljedećem: norme za inspekcijska i certifikacijska tijela dopuštaju razvoj procesa unutar sustava uspostavljenog prema normi ISO 9001 za razliku od laboratorijskih norma koja ne predviđaju takvu mogućnost.

Zahtjevi za sustav upravljanja u normama HRN EN ISO/IEC 17020/17021/17024/17065 nude dvije opcije: A i B.
Opcija A odnosi se na primjenu zahtjeva za sustav upravljanja koji su dani u tim normama (i koji su identični u svakoj od tih norma), a opcija B odnosi se na tijelo koje ima uspostavljen i održavan sustav u skladu s HRN EN ISO 9001 kojim je moguće poduprijeti i dokazati ispunjavanje zahtjeva ovih norma koji su sadržani u poglavlju koje se odnosi na sustav upravljanja. Ti zahtjevi odnose se na: dokumentaciju sustava upravljanja, nadzor dokumenata,  nadzor zapisa, preispitivanja upravljanja, unutrašnje audite, popravne radnje i preventivne radnje.

Više informacija o svakoj pojedinačnoj akreditacijskoj normi možete pronaći preko poveznica na lijevoj strani portala u izborniku ''Norme za akreditaciju''.

Izvor:SVIJET KVALITETE