Pravilnik o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja i zrakoplova (NN 77/13)

Detalji

Kreirano Subota, 16 Studeni 2013 12:18

Hitovi: 3678

Pravilnikom o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja i zrakoplova (NN 77/13) uređeno je praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja i zrakoplova u razdoblju koje je za obveznike sustava EU ETS-a u Republici Hrvatskoj započelo 1. siječnja 2013. godine. Navedenim Pravilnikom propisani su uvjeti kojima se osigurava potpuno, dosljedno i transparentno praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova nužnih za provedbu mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova i funkcioniranje sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova.

Također, istim Pravilnikom u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene su Uredbe Europske unije:
– Uredba (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća,
– Uredba (EU) br. 600/2012 od 21. lipnja 2012. o verifikaciji izvješća o stakleničkim plinovima i izvješća o tonskim kilometrima te o akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.
Tipovi postrojenja-operatera koji su obveznici sustava EU ETS-a su definirani Direktivom 2003/87/EZ te izmjenama i dopunama koje su sadržane u Direktivama 2004/101/EZ, 2008/101/EZ te 2009/29/EZ.

Operateri postrojenja i operatori zrakoplova dužni su izvršavati svoje obveze u pogledu praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova iz Uredbe u skladu s temeljnim načelima definiranima u člancima 5. – 9. Pravilnika, a to su: potpunost, dosljednost, usporedivost i transparentnost, točnost, cjelovitost metodologije te neprekidno poboljšavanje.

Svaki operater postrojenja ili operator zrakoplova koji je obveznik EU ETS sustava, dužan je pratiti emisije stakleničkih plinova na temelju plana praćenja kojeg je odobrilo nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, a temeljem stručnog mišljenja Agencije za zaštitu okoliša, pri čemu se uzima u obzir priroda i način rada postrojenja ili zrakoplovne djelatnosti na koju se plan praćenja odnosi.

U planu praćenja na logičan i jednostavan način su opisane upute operateru postrojenja ili operatoru zrakoplova, pri čemu se sprečava udvostručavanje napora i uzimaju u obzir postojeći sustavi u postrojenju ili sustavi koje koriste operater postrojenja ili operator zrakoplova. Plan praćenja sastoji se od detaljne, potpune i transparentne dokumentacije o metodologiji praćenja pojedinog postrojenja ili operatora zrakoplova te sadrži najmanje elemente definirane u prilogu I. Pravilnika.

Uz plan praćenja operater postrojenja ili operator zrakoplova na suglasnost moraju dostaviti dokaze o usklađenosti s pragovima nesigurnosti za podatke o djelatnosti i faktore proračuna (gdje je primjenjivo) te rezultate procjene rizika kojom se dokazuje da su predložene aktivnosti kontrole i postupci za aktivnosti kontrole razmjerni utvrđenim inherentnim rizicima i rizicima pri kontroli.

Svaki operater postrojenja mora odrediti kategoriju svog postrojenja i svakog toka izvora emisija u svrhu praćenja emisija i utvrđivanja najmanjih zahtjeva za razine.
Operater postrojenja mora razvrstati svako svoje postrojenje u jednu od sljedećih kategorija:
- postrojenja A kategorije, u kojima su prosječne verificirane godišnje emisije jednake ili manje od 50000 tona CO2(e),
- postrojenja B kategorije, u kojima su prosječne verificirane godišnje emisije veće od 50000 tona CO2(e) i jednake ili manje od 500000 tona CO2(e),
- postrojenja C kategorije, u kojima su prosječne verificirane godišnje emisije veće od 500 000 tona CO2(e).
Za praćenje emisija iz postrojenja operater se može odlučiti za primjenu metodologije na temelju proračuna ili metodologije na temelju mjerenja, uz poštivanje posebnih odredbi Pravilnika.
Metodologija koja se temelji na proračunu sastoji se od utvrđivanja emisija iz tokova izvora na temelju podataka o djelatnosti dobivenih putem mjernih sustava i dodatnih parametara iz laboratorijskih analiza ili zadanih vrijednosti.
Metodologija na temelju proračuna može se primjenjivati kroz standardnu metodologiju iz članka 24. Pravilnika ili kroz pristup masene bilance iz članka 25.
Metodologija koja se temelji na mjerenju sastoji se od utvrđivanja emisija iz tokova izvora pomoću kontinuiranog mjerenja koncentracije odgovarajućeg stakleničkog plina u otpadnom plinu i toka protok otpadnog plina, što obuhvaća mjerenje prijenosa CO2 između postrojenja pri čemu se mjeri koncentracija CO2 i tok prenesenog plina. Ako se primjenjuje metodologija na temelju proračuna, operater u planu praćenja za svaki tok izvora mora utvrditi da li se koristi standardna metodologija ili pristup masene bilance, uključujući odgovarajuće razine u skladu s Prilogom II. Pravilnika.

Operater postrojenja s niskim emisijama može dostaviti pojednostavljeni plan praćenja. U ovu skupinu spadaju postrojenjakoja zadovoljavaju barem jedan od sljedećih zahtjeva:
- prosječne godišnje emisije tog postrojenja iz verificiranih izvješća o emisijama iznosile su manje od 25 000 tona CO2(e) godišnje ili;
- prosječne godišnje emisije iz prethodnog razdoblja nisu dostupne ili više nisu primjenjive radi promjene granica postrojenja ili uvjeta rada postrojenja, ali će prosječne godišnje emisije tog postrojenja u narednih pet godina, na temelju metode konzervativne procjene, iznositi manje od 25 000 tona CO2(e) godišnje.
Operater postrojenja ili operator zrakoplova dužan je do 31. ožujka svake godine dostaviti Agenciji za zaštitu okoliša izvješće o emisijama koje obuhvaća godišnje emisije tijekom razdoblja izvješćivanja i koje je verificirano sukladno člancima navedenog Pravilnika koji uređuje verifikaciju.

Kompletan pravilnik možete preuzeti ovdje.


Izvor:SVIJET KVALITETE