EU ETS sustav i verifikacija emisija stakleničkih plinova

Detalji

Kreirano Ponedjeljak, 07 Rujan 2015 09:28

Hitovi: 3658

U suradnji s HMD -om objavljujemo članak naziva "EU ETS sustav i verifikacija emisija stakleničkih plinova" iz časopisa

Svijet po mjeri (broj 2/2014) čiji je autor Damir Maleković, dipl. ing. univ. spec. Navedeni je protokol prihvaćen na trećoj Konferenciji stranaka UNFCCC-a (United Nations Framework Convention on Climate Change) u Kjotu 11. prosinca 1997. godine, a uz okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, dodatak je međunarodnome sporazumu o klimatskim promjenama koji je potpisan u cilju smanjivanja ispuštanja ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova. Do sada ga je potpisalo oko 200 država i različitih vladinih i nevladinih organizacija diljem svijeta.

Protokol iz Kjota sastoji se od 28 članaka i dva priloga (Prilog A i Prilog B). U Prilogu A Protokola navedeni su staklenički plinovi na koje se odnosi zadano zakonsko smanjenje emisija, kao i njihovi izvori, a to su:
a) energetski sektor i to sagorijevanje goriva (proizvodnja energije, proizvodne industrije i graditeljstvo, transport) i nekontrolirano ispuštanje i isparavanje goriva u atmosferu (kruta goriva, nafta i prirodni plin),
b) industrijski procesi (rudarstvo (proizvodnja minerala), kemijska industrija, proizvodnja metala, proizvodnja i uporaba HFC i SF6),
c) uporaba otapala,
d) poljoprivredna proizvodnja (fermentacija, proizvodnja gnojiva, proizvodnja riže, gospodarenje poljoprivrednim tlima, ciljano paljenje savana, paljenje poljoprivrednih ostataka na poljima) i
e) gospodarenje otpadom (površinsko odlaganje krutoga otpada, gospodarenje otpadnim vodama, spaljivanje otpada).

Sustav trgovanja funkcionira na načelu ograničenja dopuštene količine emitiranih emisija stakleničkih plinova, tzv. kvota, koje smiju ispuštati različita postrojenja obuhvaćena Direktivom, npr. tvornice, elektrane, zrakoplovni operateri i slično.

Ograničenje dopuštene količine emisija s vremenom se smanjuje, a konačni je cilj da u 2020. godini ukupne emisije iz sektora obuhvaćenih EU ETS-om budu 20 % niže u odnosu na razinu emisija iz 1990. godine. Svake godine postrojenje obveznik mora posjedovati onoliko emisijskih jedinica koliko je potrebno za pokrivanje verificiranih, pri čemu obveznik, ako smanji svoje stakleničkih plinova ulaganjem u nove i energetski učinkovitije tehnologije, preostale emisijske jedinice može sačuvati za pokrivanje budućih potreba ili ih može prodati drugomu obvezniku kojem nedostaju emisijske jedinice za pokrivanje verificiranih.

Korisnici sustava mogu prodavati ili kupovati emisijske jedinice, također mogu se koristiti količinama jedinica proizašlih iz provedbe projektnih aktivnosti (tzv. fleksibilni mehanizmi protokola iz Kjota) iz mjera za smanjenje u projektima širom svijeta. U konačnici, trgovina emisijama zapravo je na neki način kažnjavanje kupaca dozvola za emisije, zato što nisu uspjeli smanjiti svoje i nagrađivanje prodavača dozvola, zato što su smanjili i više no što je to bilo potrebno.

Trgovina dozvolama za emisije stakleničkih plinova odvija se na virtualnome tržištu putem računalnoga sustava. Dozvole za emisije na tržištu se mogu prodati, kupiti ili pohraniti u banku emisija te iskoristiti u budućnosti. Sa svakim izdavanjem dozvola broj se izdanih dozvola smanjuje, tj. tvrtkama se postavlja veće ograničenje emisija kako bi se postiglo stvarno smanjenje emisija stakleničkih plinova. Također, pri svakoj transakciji dio dozvola uklanja se iz prodaje, te se na taj način također postiže stvarno sniženje emisija.

Pokrenut 2005. godine, EU ETS se do sada odvijao u trima fazama. Od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007. godine trajalo je prvo razdoblje trgovanja, tzv. probno razdoblje (priprema za mehanizam međunarodnoga trgovanja emisijama stakleničkih plinova u skladu s Protokolom iz Kjota). U siječnju 2008. započelo je tzv. drugo razdoblje trgovanja, koje je trajalo do siječnja 2013., a koje se poklapilo sa prvim obvezujućim razdobljem Protokola iz Kjota. Od 2013. do 2020. u tijeku je treća faza trgovanja, pri čemu valja napomenuti kako je Hrvatska postala sastavni dio toga sustava od 1. siječnja 2013. godine, pola godine prije pristupanja Europskoj uniji.

U toj fazi u Republici Hrvatskoj primjenjuje se jedinstvena dodijeljena kvota na stakleničkih plinova za cijeli EU. Emisijske jedinice dodjeljuju se na dražbi, a za postrojenja kojima se emisijske jedince dodjeljuju besplatno su usklađena pravila raspodjele koja vrijede diljem EU.

U trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova u tome razdoblju trgovanja u EU ETS uključeni su sektori:
• ugljikov dioksid (CO2) iz proizvodnje električne i toplinske energije, energijsko-intenzivni industrijski sektori, uključujući rafinerije nafte, čeličane te proizvodnja željeza, aluminija, metala, cementa, vapna, stakla, keramike, celuloze, papira, kartona, kiselina i rasutih organskih kemikalija
• ugljikov dioksid (CO2) iz civilnoga zrakoplovstva
• didušikov oksid (N2O) iz proizvodnje dušične kiseline, adipinske kiseline, kaprolaktama, glioksala i glioksilne kiseline
• perfluorokarbonati (PFC) iz proizvodnje aluminija.

Tipovi postrojenja operatera koji su obveznici sustava EU ETS-a definirani su Direktivom 2003/87/EZ te izmjenama i dopunama koje su sadržane u Direktivama 2004/101/EZ, 2008/101/EZ te 2009/29/EZ. To su:
djelatnosti u sektoru energetike
– postrojenja za izgaranje ukupne nazivne ulazne toplinske snage veće od 20 MW (osim postrojenja za spaljivanje opasnoga ili komunalnoga otpada)
– rafiniranje mineralnoga ulja
– proizvodnja koksa
– proizvodnja ili obrada željeza i čelika
– postrojenja za pečenje ili sinteriranje metalnih ruda (uključujući sulfidnu rudu)
– postrojenja za proizvodnju sirovoga željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje), uključujući kontinuirano lijevanje, kapaciteta većega od 2,5 tona na sat
– proizvodnja i prerada neobojenih kovina (uključujući željezne slitine) kod kojih se upotrebljavaju jedinice za izgaranje ukupne nazivne ulazne toplinske snage iznad 20 MW. Prerada između ostaloga uključuje valjaonice, jedinice za predgrijavanje, peći za žarenje, kovačnice, ljevaonice, jedinice za prevlačenje i dekapiranje
– proizvodnja primarnoga aluminija
– proizvodnja sekundarnoga aluminija za koju se upotrebljavaju jedinice za izgaranje ukupne nazivne ulazne toplinske snage iznad 20 MW
– proizvodnja i prerada obojenih kovina, uključujući proizvodnju slitina, rafiniranje, lijevanje u ljevaonicama itd. za koje se upotrebljavaju jedinice za izgaranje čija je ukupna nazivna ulazna toplinska snaga (uključujući goriva koja se upotrebljavaju kao redukcijska sredstva) iznad 20 MW.

Nastavak članka možete pročitati u časopisu Svijet po mjeri (broj 2/2014). Više podataka o časopisu možete pronaći na internetskoj stranici Hrvatskog mjeriteljskog društva www.hmd.hr.


Izvor:HMD